Aktualna sezona

1. Liga2A. Liga2B. Liga3A. Liga3B. Liga3C. Liga3D. Liga4A. Liga4B. Liga4C. Liga4D. Liga5A. Liga5B. Liga5C. Liga5D. Liga5E. LigaParovi 16A. Liga5F. liga5G. Liga5H. Liga6B. Liga6C. Liga6D. Liga6E. Liga6F. Liga6G. Liga6H. Liga7A. Liga7B. Liga7C. Liga7D. Liga7E Liga7F Liga7G Liga8A Liga8B Liga8C Liga8D Liga7H Liga8E Liga8F Liga8G Liga8H Liga9A. Liga9B. LigaParovi 2. LigaParovi 3. LigaParovi 4. LigaParovi 5. LigaParovi 6. LigaParovi 7. Liga

INTERVIEW TJEDNA

06.02.2014.

Vedran Mucić: "Ne može me ništa izbaciti iz takta koliko promašaji
koje mislim da nikad ne bih smio napraviti te neki
udarci koje mislim da moram moći odigrati."

Razgovarao: Vedran Ljubej

Ovo je čovjek o kojemu se priča. Na „tapeti” je uglavnom njegov goropadni forhend kojime izvlači dušu i najzadrtijim defenzivcima lige, dok ga jednako duboko stavlja u svim pravcima. Nedavno sam neobavezno pričao s jednim suligašem, odrješito poput srednjoškolca na Viagri istaknuo je ovaj prednjak kao najbolji u ligi...
No, naš današnji sugovornik ima još mnogo toga za ponuditi. Njegovo razumijevanje teniske igre toliko je dobro da ćete se nerijetko nakon iscrpljujućeg meča uhvatiti kako već više od četrdeset minuta stojite na hladnoći, znojni i prljavi od igre, i raspredate o životno presudnim stvarima kao što je, recimo... kratka lopta Age Radwanske!
S ovim pomalo tajanstvenim, ali izuzetno potkovanim i zanimljivim sugovornikom, vrijeme uvijek proleti, a tako je bilo i u našem sljedećem razgovoru.
Poštovani GDSI puče, izvolite upoznati Vedrana Mucića...

GDSI: U ligu si ušao s pozivnicom. Voditelj ovog razgovora „faraonu” je najavio kako je riječ o izvrsnom igraču koji vrijedi visoko. Gazda se nije htio previše kockati pa te je smjestio tek u petu ligu. Odgovorio si nizom pobjeda dostojnim najboljih dana Hrvoja Budinčevića i Saše Kalca – u prvih 17 GDSI mečeva, što prijateljskih, što ligaških, doživio si samo jedan poraz. I to od praktički jedinog igrača s kojim si igrao prije nego si ušao u ovu priču – Viktora Obrola...
Objasni zašto si odlučio priključiti se i kakvih se emocija sjećaš vezanih za to ubitačno proljeće 2012., kada su padali redom Marković, Obrol, Vargaš, Greiner, Jurčić... ?

Vedran: Kako početi, u principu sam naletio na tvoju famoznu „Žutu lopticu” jer sam guglao po netu tražeći po njenim besupućima sve vezano za tenis, kad ono najbolji tekstovi koje sam ikad čitao vezano uz tenis (moram te malo komplimentirati).
Malo pomalo komentirajući tvoje tekstove nekako sam se zakačio s Viktorom (Federer – Nadal spika). Dogovorilo se da odigramo meč i nakon toga je sve povijest.
Napomenuo si mu da postoji neka liga i pitao ga (Viktora, op.in.) da li bi htio sudjelovati, a s njime i ja; rek'o, pa i možemo baš, jer sam do tada godina samo šupsao sa tatom na betonskim terenima Chromos Savice jednom tjednom. Sam početak lige je bio ok, dok je želje i motiva igraš i bolje nego bi htio i mogao konstantno te je tako nastao taj niz i bio sam zaista zadovoljan kako sam igrao nakon 10 godina, praktički, neigranja.

GDSI: Vrlo brzo stekao si veliki ugled i strahopoštovanje među ostalim igračima. Munjevito si se popeo do druge lige, napravio iskorak za koji je nekima od nas trebalo par godina. Pozitivan val držao te do mjere da si prvi meč drugoligaške sezone odigrao dan ranije nego je ta sezona uopće i počela. Pao je i prekaljeni lisac Zrno, serija pobjeda je nastavljena, a dva tjedna kasnije na Trnjanskom terenu br. 6 ugovorio si susret koji je podigao veliku prašinu već u najavi. Protivnik je bio Tomislav Lukičić, očekivao se veliki bombarderski derbi forhendima, okupila se i nekolicina navijača (uključujući i moju malenkost)...
Priča iz snova je nastavila živjeti, poveo si 5:1 u prvom setu, inside-in forhendi su sijevali kao na kakvom challengeru... A onda, odjednom, nešto se prelomilo. Izgubio si 12 od preostalih 15 gemova u meču, a u preostala dva ligaška meča osvojio tek deset igara. Oko mjesec dana kasnije, ponovno si bio u četvrtoj ligi...
Možeš li nam objasniti što se tada dogodilo, kako je veličanstveni niz samo tako odjednom stao?

Vedran: Hmm, sad vidim dolaze teža pitanja :) Kako to objasniti... Pa u principu kao da luđaka pitaš zašto je lud (objašnjenje bi potrajaloooo) pa ću probati skratiti koliko je moguće.
Trenirao sam zaista sve sportove, mogu reći da sam u velikoj većini bio jako dobar (uvijek bolji od prosjeka), ali u svakome od njih - nakon što sam vidio da sam bolji od većine - nisam imao ono nešto (u Hercegovini to zovu „damar”), znači da mogu izdržati i biti uporan do kraja.
Tako i u tom famoznom meču. Ne može me ništa izbaciti iz takta koliko promašaji koje mislim da nikad ne bih smio napraviti te neki udarci koje mislim da moram moći odigrati.
Da ne bih samo mlatio o sebi u odgovoru, moram pohvaliti i Tompu s kojim kada igram daleko najviše se iscrpim i čovjek je potpuno zasluženo pobijedio bez ikakve zamjerke jer je tad bio bolji. Kad bih se morao usporediti s nekim likom s ATP-a mislim da sam puno lošija kopija Fabia Fogninija u igračkom smislu, a mentalno sam valjda duplo „luđi” (moja osobna procjena).

GDSI: U narednih godinu i pol sljedilo je mnogo lutanja po ligama koje, složit će se većina nas, nisu bile dostojne tvog talenta. Oscilacije su polako, ali sigurno preuzimale primat od forhenda kao tvog zaštitnog znaka. Što se tada događalo u glavi Vedrana Mucića, često smo znali čuti kako ti nije do tenisa, da gubiš volju za igrom čak i za vrijeme mečeva u kojima vodiš. Možeš li nam pobliže objasniti taj tok misli?

Vedran: Mislim da sam dio ovog već napisao i u prethodnom odgovoru, ali to je jednostavno nemogućnost tjeranje sebe na koncentraciju, a skupa s tim i motivaciju, za vrijeme kompletnog meča. Zapravo sam shvatio da mi je lakše natjerati se na maksimalan angažman dok pomalo zaostajem rezultatski (tipa 1-3, 2-4, itd). E moja luda glavo, a vidim da sam očito zarazio i neke druge svojim debilizmom pa su mi se neki GDSI-ovci potužili na isto :) (ispričavam im se).

GDSI: Tenis je vrlo specifičan sport. Uvijek i vazda igrač je na terenu sam sa svojim mislima, a za neke su to najstravičnije moguće okolnosti. U navedenom razdoblju, nakon brze slave i još bržeg padanja u prosječnost, uvjeren sam da si prolazio kroz mnoge borbe sa svojom tamnijom stranom. Objasni GDSI igračima što si zaključio u tom razdoblju i koje bi savjete udijelio onima koji te borbe još uvijek, bezuspješno, vode.

Vedran: Ja sam shvatio da je meni jedini lijek za vrijeme meča da ne progovorim niti jednu riječ ni sa kim, jer sam shvatio u nekoliko navrata da čim počnu ugodni razgovori, glava ode u ...ac! Pa primjenite ako možete, i usput se ispričavam ako se netko nekad osjetio uvrijeđenim zbog mog takvog ponašanja, nije bilo osobno nego pokušaj da odigram normalan meč od početka do kraja.

GDSI: Prethodno pitanje postavio sam s ciljem. Naime, otprilike negdje sa promjenom sustava natjecanja u piramidalni oblik, dogodio se i veliki zaokret u tenisu Vedrana Mucića. Udarci su još uvijek bili otprilike isti, ali rezultati su počeli izgledati drukčije. Više nije bilo kiks-poraza, ogromnih oscilacija i nepouzdanosti. Polako, ali sigurno, postajao si jedan od sinonima konstante. Kako drukčije objasniti podatak da si, od uvođenja Đinine statistike, u drugoj ligi odigrao čak 45 mečeva, od ukupno odigranih 62!?
Samo si 13 mečeva odigrao u trećoj ligi, a četiri u prvoj. Objasni nam tajnu tog fantastičnog zaokreta.

Vedran: E sad smo već na konstanti pa mogu reći da relativno jesam zadovoljan recimo tom konstantom 2. lige. U principu nekako uvijek uspijem dobiti ta dva meča s nazovi lakšim protivnicima što me ostavlja tu gdje jesam, a još se uvijek dogodi neki kiks da ne pobijedim s ravnopravnim i boljim suparnicima kad mi daju priliku iz opet te borbe samog sa sobom.
Dok to ne riješim bit ću tu gdje jesam, nažalost/nasreću ovisno kako se gleda.

GDSI: U razgovoru o tvojim teniskim kvalitetama, većina će uglavnom isticati razorni forhend sa jako puno rotacije na lopti. No, rijetko tko će znati da si jedan od najboljih analitičara igre uopće u GDSI. U stanju si secirati svakog protivnika do najsitnijih detalja, rastaviti ga na proste faktore i u tren oka detektirati što mu ne odgovara. Pojasni zašto je ta karakteristika bitna za jednog natjecateljski orijentiranog tenisača?

Vedran: Pa na taktiku sam se uvijek oslanjao, jer sam gledajući tenis shvatio da u principu puno tenisača izvlači i više nego što može iz svoje igre samo na račun taktike. Primjer je Ivan Ljubičić – uz sve njegove kvalitete, čovjek ne može ne zamijetiti forhend na razni naprednijeg futures igrača, ali on je to tako inteligentno rješavao, neviđeno jedostavnim receptom. Igrajući bekend-slice protivnicima na bekend 99% njih naravno je vraćalo loptu ponovno dijagonalno na bekend, što mu je bila osnova svih napada i priprema za poen. Time ih je i privlačio na mrežu i tjerao da igraju ono što on želi, a ne obrnuto.

GDSI: Zanimljivo je da si po osobini iz prethodnog pitanja vrlo sličan jednom našem poznatom tenisaču od kojega si preuzeo mnogo toga. Štoviše, moja malenkost prvi put je s tobom imala čast komunicirati kada si se krio iza internetskog nadimka Mrnjo na pokojnom teniskom sajtu kojeg sam vodio. Bio si tada veliki ljubitelj Marina Čilića, no dojma sam da je dotični s vremenom uspio razočarati čak i tebe, koji si mu uvijek bio spreman pružiti još jednu priliku. Misliš li da će se s novim trenerom Čilić uspjeti ustabiliti u vrhu ATP-a kao što si se ti ustabilio u vrhu GDSI-a, i ima li Marin uopće mentalnih, psihičkih, fizičkih i tehničkih predispozicija za takvo nešto?

Vedran: Pa to je velika istina, uvijek sam volio hrvatske tenisače (izuzev Ančića, jer je bio limitiran taktički i tehnički). Što se tiče Mrnje, nije me razočarao rezultatima koliko nebrigom o svojoj karijeri. Pobogu, držat se gerijatrije Bob Bretta, kojem je slučajni uspjeh s Beckerom (br.1 cijela 3 tjedna valjda) osiguralo cijeli život.
Ne uzeti trenera tipa Brad Gilberta ili Magnusa Normana koju mogu izvući ono najbolje iz tebe je grijeh, ali sam shvatio ako njega nije briga, zašto bi bilo mene.
Predispozijcije ima fantastične samo ih nije znao uklopiti dosada kao Federer do dvadesete godine (znam da je grijeh uspoređivati, ali morao sam dati neki primjer).

GDSI: Koje te se karakteristike kod tenisača u globalu najviše dojme? Čiju bi igru volio prekopirati, tko je tvoj idol, ako izuzmemo međugorsku pandu :)?

Vedran: Čista igra koju ima, recimo, Fabio Fognini. Ali glavu ne bih uzeo ni svoju niti njegovu :)

GDSI: Što misliš, tko od ergele sadašnjih GDSI igrača najbolje odgovara tvom kanonu iz prethodnog pitanja? Imaš li nekog igrača kojem se iz nekog razloga posebno diviš?

Vedran: GDSI pandan ATP Fabiu, hmm... Mislim da u principu preferiram igrače koji igraju s lakoćom pa bih onda odabrao Kalca.

GDSI: Dovoljno si dugo u ligi (uskoro pune tri godine) da bi nam mogao bez ikakvih poteškoća, ovako iz glave, sastaviti najboljeg fiktivnog tenisača GDSI, po pojednim elementima. Stoga, prioni poslu:

Vedran: SERVIS (PRVI I DRUGI) Saša Kalac
KRETANJE Saša Kalac
ANTICIPACIJA Slaven Vuletić
TAKTIKA I PRILAGODBA Greiner
FORHEND Grubelić
BEKEND Kalac
MIKS Vuletić
IGRA NA MREŽI Kipčić
MENTALNA ČVRSTINA Jurčić
IMAGINACIJA Ljubej
OBRANA Jurčić
SAMOPOUZDANJE To je varljivo (ovisno koliko te žena razhebe :)

GDSI: Kojeg se GDSI meča ili iskustva vezanog uz isti najradije sjećaš, a koji ti je ostao u neugodnom sjećanju?

Vedran: Najgori meč je bio s Jakšićem iz razloga što je čovjek od početka nametnuo neki svoj stav da mora provjeravati svaku sumnjivu loptu za koju ja zovem „aut”, a nijedna moja sumnjiva nije bila dobra.
Drugi je bio s Čuleom, ali to je sve riješeno, čovjek se ispričao, kasnije smo još igrali i nije više bilo problema, i danas smo u korektnom odnosu na tenis terenu.
A najdraži meč, hmm, teško pitanje. Recimo pobjeda protiv Danka (64 63, 2.A liga, 19.3. 2013.) kad sam taktički briljirao :-)

GDSI: Što misliš, koliku ulogu u ostvarivanju igračkog potencijala ima usklađivanje vlastitih mogućnosti sa korištenom opremom. Kao jednog od freelance španera (a trenutno možda i jedinog u ligi), ovo je pitanje koje nikako ne možeš izbjeći :)
Dakle, u kojoj te mjeri nepodešenost vrste žica, njihove napetosti, veličine glave, rasporeda žica, balansa i težine reketa, može kočiti u napretku?

Vedran: Od svega nabrojanog, jedino što me može sputati u igri je raspored žica 16/19 i veličina glave. Malo popuštena napetost žica teško, jer većinom igram sa lopatama, tako da to kod mene nema prevelikog utjecaja :)

GDSI: Možeš li nas malo zagnjaviti „pilama” kojima trenutno barataš na terenu i koje su njihove specifikacije?

Vedran: Trenutno igram sa Head Youtek Speed, 18-20, 315 g. Žica je Pro’s Pro Polyester 1,29. Španam na 25,24.

GDSI: Jesi li ikada razmišljao o tome da prihvatiš savjet voditelja ovog intervjua o tome da podizanjem swingweighta reketa dobiješ ponešto na težini tvoje ionako „teške” lopte, kojom bi možda s forhend strane dobijao više besplatnih poena nego sada?

Vedran: Naravno da jesam, s obzirom da o tome stalno razglabamo nadugo i naširoko :) Kao što sam prethodno već napisao, malo sam lijen za sve pa recimo kad bi ti došao po rekete odradio sve i vratio mi ih natrag, a ja ti platim pivu - možemo se dogovoriti :)

GDSI: Kako napreduje biznis špananja i namjeravaš li osvajati nova tržišta?

Vedran: Biznis ide OK, zasad španam sebi i Saši Kalcu i to me za sada zadovoljava (čitaj: ne oduzima previše vremena tako da je zasada OK).

GDSI: A kakvi su planovi po pitanju osobne teniske karijere? Je li istina da si svojevremeno odigrao i poneki meč treće hrvatske teniske lige? Namjeravaš li igrački razvoj podrediti u tom smjeru ili je vrh prve GDSI lige još uvijek na pijedestalu tvojih ambicija?

Vedran: Ne zamaram se ulaskom u prvu ligu i osvajanjem iste koliko osobnim igračkim napretkom u smislu tehnike, fizike i svega inog što ide uz to. Uvijek sam više patio na to s obzirom na nemogućnost profi treninga na duže vrijeme s pravim trenerom.

GDSI: Bi li u svoj teniski razvoj bio spreman ugraditi i teniske lekcije kod nekog od ligaških trenera? Ako se ne varam, jedno vrijeme čak si i radio sa Sašom Kalcem koji je imao (i vjerojatno i dalje ima) visoko mišljenje o tvojim potencijalima?

Vedran: Naravno da bih, ali kako je vrijeme veliki problem, a bogami ni lova nije nešto manji, to zasada ostaje po strani. Istini za volju, najbolje sam mečeve igrao nakon treninga sa Sašom, jer bih tada kretanje bio doveo na optimalnu razinu, a onda je sve nekako lakše, barem meni.

GDSI: Je li uopće moguće - iz perspektive gotovo pa samoukih rekreativaca koji su zaposleni, a tenis igraju 2-3 puta tjedno – doseći razinu jednog Saše Kalca, Hrvoja Budinčevića, Brune Grubišića, Marija Milasa... neka se ne uvrijede velikani GDSI-a koje sam evenutalno izostavio :)

Vedran: Pa mislim da je moguće, imao sam takvih mečeva s njima gdje sam vidio da se može, samo to onda treba biti optimalna izvedba, tako da trebalo bi se nekoliko stvari poklopiti, ali definitivno nije nemoguće. Uvijek se pokušavam držat stava da dok sam na terenu nitko nije bolji od mene, jer ako nemaš to - ne trebaš ni igrati s realno boljima od sebe.

GDSI: Ima li to uopće smisla? Koja je tvoja osobna zadovoljština u sudjelovanju u ovom već prilično respektabilnom rekreativnom natjecanju? Je li to sušta kompetitivnost, igra radi igre ili kombinacija? Pitam to s razlogom. Naime, postoje ljudi koji ne mogu uživati u tenisu ako ne igraju onako kako to oni žele, a to znači da igraju protiv (malo) slabijih igrača od sebe. Što znači da kvalitativno ne napreduju. I da se mentalno ne čeliče na gustim završnicama. No, to ih raduje. Nekoga, pak, zadovoljava puko sudjelovanje i mogućnost prebacivanja loptice preko mreže nekoliko puta mjesečno. Drugi, pak, moraju biti među najboljima u svemu čime se bave, inače nisu zadovoljni. U koju kategoriju ti upadaš?

Vedran: Pa, spadam u kategoriju da budem zadovoljan onim što radim na terenu, to mi je primarno. Uvijek volim igrati s boljima od sebe, jer te jedino to može tjerati naprijed u svakom smislu. Nisam nikad patio da moram biti najbolji u rekreativnim aktivnostima (nogomet, tenis...) osim ako me netko ne isprovocira svojim bahaćenjem... E onda počinjem igrati malo drukčije (krv udari u glavu :).

GDSI: Nedavno sam na internetu naletio na temu o jednom američkom rekreativcu koji je samome sebi zadao cilj u narednih nekoliko godina osvojiti jedan jedini ATP bod. Misija traje već više od godinu dana i čovjek nije ni blizu cilja, iako igra jako puno mečeva, trenira, mnogo se odriče od privatnog života, itd. Uz pretpostavku da si financijski osiguran i da ne moraš svakoga dana raditi ko vol da bi preživio, bi li u ovim godinama bio spreman na jedan takav izazov, ili bi privatni život jednostavno previše ispaštao u odnosu na moguću satisfakciju?

Vedran: Pa definitvno bih volio probati makar je jako teško ispravljati stvari koje već godinama krivo radite, tako da bi to, u principu, bila nemoguća misija.

GDSI: Kad smo kod privatnog života, ispričaj nam malo više o Vedranu Mucića kojeg ne znamo. Koji su njegovi interesi, čime se bavi u slobodno vrijeme (osim tenisa) i koji su njegovi neostvareni snovi?

Vedran: Šta da kažem, donedavno imao curu, sad sam opet sretno slobodan. Radim u IN2 kao system administrator. U zimskom periodu, osim tenisa, najčešće se bavim ležanjem i gledanjem TV-a (nažalost). Inače volim igrati nogomet, košarku uglavnom sve što se igra nekom vrstom lopte.

GDSI: Jedan si od rijekih ljudi koje osobno poznajem, a da ima priliku često uživati u igranju tenisa sa svojim ocem. Ispričaj nam malo o vašem odnosu i što si od njega naučiou teniskom smislu.

Vedran: Pa što reći, kako do 2011. nisam bio član nikavih liga, jedino s kim sam mogao igrati je bio on. Ha, bilo je tu svačeg na terenu s obzirom da je još talentiraniji nego ja za većinu sportova. Provokacije s njegove strane, bacanje raznoranih čudnih lopti (dobri taktički treninzi), tako da se dosta korisnog može naučiti od starijih vezano za sport. Naravno, igrajući s njim sam slomio 2 reketa, bilo je i teških riječi, tako da nikad dosadno :-)

GDSI: Najpoznatiji teniski tata, Federer, nedavno je dao naznačiti da možda još nije rekao zadnju riječ u karijeri. Evo i za Davis Cup je u zadnji čas uskočio, čovjek je još gladan trojefa. Međutim, Rafa Nadal uvijek iskoči iz neke paštete i spusti mu samopouzdanje na razinu s koje se neko vrijeme potom mora podizati. Ima li u Rogeru još mentalne snage za dizanje iz blata i hoće li uspjeti osvojiti još poneki GS prije umirovljenja?

Vedran: Dok je god na poziciji da mora igrati s Nadalom nikad (nažalost). Cijelu karijeru nije si htio dozvoliti da se prilagodi Nadalu i da ga dobije tjerajući ga da igra ono što Rafa ne voli, a ne da on mora zabiti svaki poen što je gotovo pa nemoguće s Rafom, osim kad imate dan kad bi pobijedili i dvojicu da su preko mreže (Hamburg 2000 i neke godine i Masters Cup čini mi se 2011.). Da nema Rafe, mislim da bi dogurao do 20 GS-a.

GDSI: Za kraj te molim za jedan osobni savjet. Nedavno sam, naime, primijetio da je moj mališan već sa sedam mjeseci uhvatio reket sa hvatom za ljevoruki dvoručni bekend! Trebam li ga tesati i dalje u tom smjeru, iako svi fizioterapeuti i neuropedijatri tvrde da ga moram učiti da predmete hvata desnom rukom :)? Treba li svijetu još jedan Nadal ili je bolje jednostavno biti dobar otac koji od svog sina neće napraviti novog Bernarda „Mrzim Svog Tatu” Tomica? :)

Vedran: Obvezno ostaviti dijete da igra lijevom, mrzim ljude koji svoje frustracije liječe na djeci. Uglavnom, dobar ljevak vrijedi ko dva odlična dešnjaka tako da ne diraj malog i ne brini za penziju :)