Početna
Igrači
Rezultati
Rang liste
Tablice
Turniri
Hall of fame
Interviews
LiveScore
Manager
Team cup
Treniranje
Blogovi

Aktualna sezona

1. Liga
1. Nenad Jakšić 436:233:2410
2. Vladimir Vučković 436:227:2110
3. Goran Kovačić 424:436:388
4. Tomislav Brkljačić 424:425:318
5. Ivan Leskovar 100:85:121
Detalji

Zadnji rezultati

27.05.20. - 5D. Liga - Mladost
Ivan Vukoja6210
Marin Knezović465
27.05.20. - 3C. Liga - Prince
Goran Kušec66
Matej Župan44
27.05.20. - 7D. Liga - Concordia
Denis Rački66
Nediljko Kovač01
27.05.20. - 7C. Liga - Concordia
Ivan Delač4610
Dean Bertoncelj612
26.05.20. - 6C. Liga - Špansko
Vedran Majtanić636
Mate Batinić364
26.05.20. - 4B. Liga - Trnje
Tomislav Đapić76
Josip Juranek52
26.05.20. - 6H. Liga - Špansko
Tihomir Smuđ646
Saša Marković161
26.05.20. - 3C. Liga - Oranice
Vlado Suša66
Tino Kirin24
26.05.20. - 7H. Liga - Ponikve
Tom Jasak166
Karlo Fantoni624
26.05.20. - 5G. Liga - Trnje
Miroslav Barišić77
Marko Pletikosa66

INTERVIEW MJESECA

22.02.2015.




Nenad Jakšić: "Nikad nisam volio poraze, ni u tenisu ni u drugim stvarima, tako da će me svaki poraz oneraspoložiti, ali to je obično vrlo kratkog trajanja."


Razgovarao: Kris Lazar

Ovo je malo drukčiji, ali pravi teniski... Nedjeljom u 2

Kao klinci se sjećamo one priče o ružnom pačetu... Pače malo uplašeno s kojim se nitko nije htio igrati, koje nitko nije volio, koje je bježalo od drugih (ili doma nakon poraza), na koje su drugi gledali s visoka... Da bi se onda preko ljeta pače preobrazilo u prekrasnog labuda... Sličan je put prošla i zvijezda ovoga intervjua. Prvo je pustio da rezultati govore za njega. Pobjeda za pobjedom, padao je protivnik za protivnikom. Theonlywaywasup... Prva liga i broj 3 na rang listi lige... Više ga nitko nije gledao s visoka. Komplimenti i čestitke su dolazile sa svih strana. Sve je češće bio viđen na druženjima i socijalnim događanjima lige. Od igrača za kojeg nitko nije čuo postao je igrač o kojemu su svi govorili... Otkrijte o komu je riječ – izvorno i necenzurirano...

GDSI: Neno, na ljeto 2013. kratko si se vratio u ligu nakon godine i pol neaktivnosti, da bi nakon nekoliko mečeva tvoje ime osvanulo u negativnom kontekstu na forumu lige... Viktor Obrol te nakon pobjede nad njime prozvao da si mu krao poene, a kasnije je Vedran Mucić u svojem intervju izjavio kako mu je meč s tobom bio najgori u ligi, ponajviše zbog tvojeg stava i sumnjičavosti na terenu. Nakon toga smo se nas dvojica i prvi puta čuli jer sam smatrao da i takav negativan post treba ostati na forumu. Kakav je tvoj komentar na to neugodno iskustvo?

Nenad: Znao sam da ovaj intervju neće proći bez osvrta na taj nemili događaj, doduše nisam očekivao baš u prvom pitanju. Naivno od mene s obzirom da znam tko je s druge strane diktafona. Uglavnom, to mi je bilo definitivno najružnije iskustvo u GDSI ligi, zapravo vjerojatno u cijeloj teniskoj ''karijeri''. Sjećam se da sam slučajno tu večer odlučio napraviti account na forumu i prvo na što sam naletio je bila tema Mucić/Obrol vs. Jakšić...prilično me neugodno iznenadilo jer sam par dana prije toga igrao drugi prijateljski meč s Obrolom (na koji me je on pozvao), i apsolutno ništa nije sugeriralo da postoji neki problem. Ne da mi se sada ulaziti u detalje, nema više smisla, previše je vremena prošlo. Žao mi je što nismo imali priliku prvo o tome porazgovarati u 4/6 oka/očiju već se na taj način povlačiti po forumu na kojem svatko može nešto napisati, a bez obzira je li točno ili nije, šteta po nečiju reputaciju je već učinjena...

GDSI: GDSI liga je poznata po tomu što ne guramo probleme pod tepih, već o njima raspravljamo javno, tako smo prisegnuli kad smo preuzeli funkcije pojedinih članova odbora. Očito povratak u ligu nije bio ugodan nakon ovakvih događaja. Nakon samo dvije sezone zamrznuo si se i već sam čuo šuškanje kako „je odustao jer je bio konfliktan“. Ipak si se nakon nekog vremena vratio, u veljači 2014. Jesi li u međuvremenu imao neke dvojbe oko ponovno povratka u ligu? Je li trebalo neko vrijeme da razmisliš o tomu što se dogodilo?

Nenad: Zamrzavanje krajem 2013. godine nije imalo veze s tim događajima već sa stvarima u drugim područjima života. Imao sam jako puno poslovnih obaveza, predavanja i ispite na doktoratu, te sam pripremao selidbu u novi stan. Također sam se razbolio na par tjedana pa mi je tenis u tom periodu bio prilično sporedan. Nisam niti u jednom trenutku ozbiljno razmatrao mogućnost trajnog odustajanja od lige, znao sam da ću se u jednom trenutku vratiti (što s vremenom i jesam).

GDSI: Kakav je danas tvoj odnos s ovom dvojicom igrača, koje ja znam kao izuzetno korektne? Ipak si zbog njihovih izjava bio dočekan na nož, neki su igrači čak tražili od mene da pošaljem predstavnika odbora na tvoje susrete da se ne bi ponovila situacija.

Nenad: Nismo nikada kasnije pričali o tom događaju, iako smo se više puta vidjeli, premda je to uglavnom bilo u grupnom kontekstu pa nismo imali mogućnost potezanja te teme. S Mucićem sam nakon toga opet igrao ligaški meč, a u zadnjih mjesec-dva smo igrali i dva friendly meča, tako da mogu reći da nam je odnos vrlo korektan. Pretpostavljam da ćemo u jednom trenutku malo popričati o svemu, djeluje mi kao netko s kim se može sjesti i razumno porazgovarati, nemam stvarno nikakve primjedbe na njega, čak dapače. Što se tiče Obrola, s njim nisam razgovarao od tog događaja tako da zapravo i nemamo neki odnos. Naravno da se pozdravimo kad se vidimo na terenu, ali to je manje više to. No, i tu će vrijeme pokazati svoje, ja sam definitivno spreman na dijalog, kao Milanović s Karamarkom i Kolindom.

GDSI: Početkom 2014. nakon drugog povratka igrao si treću ligu, još uvijek si doživio pokoji poraz, ali sve si više počeo pobjeđivati. Jesi li tijekom stanke imao neke posebne pripreme i treninge, angažirao trenera (znamo da su te tijekom tvoje karijere mnogi trenirali), ili si jednostavno počeo više igrati?

Nenad: Nisam siguran koji su to mnogobrojni ljudi koji su me trenirali, ja ih znam samo dvojicu, eventualno trojicu:) jedan 4 godine u osnovnoj školi, drugi 2 godine tijekom faksa, i ljetos dragi naš Bruno Gruber Grubišić. Zanimljivo je da u tom periodu prošle godine uopće nisam trenirao, već sam smršavio nekih 8 kila, poradio malo na kondiciji, i počeo više igrati. Opet se rasplamsala ljubav za tenisom kojeg sam bio zapostavio na neko vrijeme. Još uvijek mislim da je taj kondicijski dio bio presudan jer sam prije brzo ostajao bez daha protiv igrača s kojima danas bez većih problema mogu igrati. Kad si fizički spreman na ozbiljnije teniske mečeve, pravi gušt je igrati tenis jer tijekom meča imaš dovoljno energije i koncentracije da planiraš i svjesno odigravaš udarce koje si zamislio. U ''debelim fazama'' to nisam mogao pa mi je igra gotovo isključivo bila instinktivna.

GDSI: Poraz od Tompe Lukičića bio je zadnji u trećoj ligi. Sjećam se da si nakon tog poraza ljutito odjurio s terena, dok nas je Tompa sve uvjeravao da ''Jakšić i nije neki igrač''. Poslije su slijedile pobjede nad drugoligašima, a u rujnu si se bez obzira na poraza od Tomislava Žižaka uspio plasirati u prvu ligu. Znamo da nekima puno znači koju ligu igraju, a prva je nedosanjan san mnogih igrača. Koliko je tebi važno da si uspio ući u elitno društvo naše lige?

Nenad: Ne bih rekao da sam ljutito odjurio s terena, zapravo sam još malo pričao s par ljudi na Trnju prije nego sam otišao doma...no, nije meč kojeg se rado sjećam, iz nekoliko razloga. Što se tiče komentara svog tadašnjeg protivnika, reci ću samo da u demokratiji svatko ima pravo na svoje mišljenje. Uostalom, u tom periodu (a pogotovo u tom meču) zbilja nisam bio neki igrač, tako da je komentar na mjestu... Ulazak u 1. ligu je definitivno bio dobar za ego, pretpostavljam da bi se velika većina igrača dobro osjećala zbog toga. Lijepo je vidjeti da se trud i upornost na kraju isplate, s tim da je ljubav prema tenisu ipak faktor broj 1 za proboj u najviše lige. Iskreno nisam nikad imao neku posebnu želju ući u 1. ligu, nije mi to bio cilj niti sam razmišljao na taj način, ali ne žalim se. Ne smatram se čvrstim prvoligašem, uostalom sada ću opet biti u 2. ligi...ono što sam primijetio je da te drugi igrači počinju malo drugačije doživljavati, recimo manje me zovu na friendly mečeve jer misle da neću htjeti s njima igrati ili da me ne mogu pobijediti (ovo se posebice odnosi na dvojicu mamlaza, neki bi rekli fakina, prepoznat će se).

GDSI: Prvi meč kao prvoligaš bio je protiv Ivana Labaša, igrača koji je uvijek jako nabrijan na tenis i rezultate. Meč nije bio za pohvaliti, ali ipak si ostvario prvu pobjedu. Kako si ti doživio taj susret i koliko je za tebe bilo bitno da pobjedom otvoriš svoje igranje u elitnom razredu?

Nenad: Taj meč definitivno nije bio na visokoj razini, ali smatram da sam zasluženo pobijedio. Labaša sam prije toga poznavao vrlo površno, ali sam čuo da jako ozbiljno shvaća mečeve i da bi mu ova pobjeda dosta značila. To se i vidjelo tijekom meča jer nije bio opušten, tako da smo igrali bez previše ritma i nismo imali mogućnost pokazati sve što znamo i umijemo na teniskom terenu. Bio sam u nekoj gužvi ta dva dana tako da nisam previše razmišljao o meču, ali pobjeda je došla kao olakšanje jer mi je onda bio manji pritisak za sljedeće mečeve. Idealan početak u 1. ligi!

GDSI: Odjednom protivnici na tvoje pobjede više nisu gledali kao na iznenađenja, očekivali su ih. Počeo si se penjati na rang listi, poziciju po poziciju. Ostvario si vrijedne pobjede protiv Hrvoja Budinčevića i Nevena Grubelića. Kako si se ti osjećao u toj uzlaznoj putanji?

Nenad: Kao kralj svijeta, iliti mladi Leo DiCaprio na pramcu Titanica! Dobar je osjećaj pobijediti dvojicu igrača koji već imaju visoku reputaciju u ligi, a ja sam se tada tek počinjao probijati prema teniskom Olimpu - 1. ligi. Osim pobjeda, drago mi je da sam upoznao dvojicu vrlo simpatičnih momaka s kojima se rado čujem i vidim na terenu.

GDSI: Jesu li te suigrači počeli gledati drukčije? Kao igrača koji sve više pobjeđuje i kao osobu koja ipak nije toliko omražena kako se na početku govorilo. Kakvi su bili komentari suigrača? Kakav je bio tvoj osjećaj?

Nenad: Za one koji se zanimaju za teme iz psihologije, neka Krisova pitanja su školski primjer onoga što zovemo tzv. pasivna-agresija:) Očekujem još toga u sljedećim pitanjima! Kao što sam rekao prije, neki igrači su sada postali manje voljni igrati sa mnom, a ne mogu reći da ih ne razumijem pošto svi mi volimo pobjeđivati, čak i u friendly mečevima (zapravo, ja osobno ne radim neku posebnu razliku između ligaških i friendly mečeva). Velika većina kolega mi je iskreno čestitala na tih nekoliko uspjeha, iako se našao jedan mudrac (barem po godinama) koji bi često dovodio u pitanje opravdanost mog napretka.

GDSI: Očito si postao tema razgovora. Što se tiče ove pasivne agresije, podsjeti me da te upoznam s nekoliko svojih prijatelja i prijateljica psihijatara, pravih doktora medicine, pa da ti pojasne neke stvari... :-) Igrao si na našem dosad najjačem turniru, jesenjem u Sopotu, gdje si uspio pobijediti Budu, a izgubio si u četvrtfinalu od kasnijeg finalista Luke Vidovića. Ostvario si sjajan rezultat. Na božićnom turniru si bio jedan od favorita, barem za finale, pa si se već u prvom kolu oprostio od turnira. Jesi li presamouvjereno u svom stilu „lako ćemo“ ušao u prvi meč protiv Saše Štera ili što je bio razlog porazu?

Nenad: Sopot je bio odličan turnir, osim onog kratkog prekida, bila je jako dobra atmosfera i moglo se pogledati kvalitetnih mečeva. Osim što sam igrao prilično rasterećeno (to mi je bio prvi turnir u životu i nisam imao nikakva posebna očekivanja), ipak se radilo o zemljanoj podlozi koja mi daleko najviše odgovara. Što to se tiče božićnog turnira, nije me jako iznenadio poraz u 1. kolu, iako nije bilo ugodno. Zbilja ne volim tamo igrati, čak ne toliko zbog podloge koliko rasvjete, instalacija na stropu i drugačije percepcije terena. Bio je dobar protivnik koji je iskoristio nagli pad u mojoj igri i zasluženo prošao dalje. Nisam siguran hoću li vise igrati na božićnom turniru, ali sigurno ću doci kao gledatelj, možda čak i navijač!

GDSI: Sva sreća da sam bio tamo da te tješim. Naravno, oni koji gube uvijek će naći neke razloge. Kad se samo sjetim velikih priprema s Mateom Papićem prije samog turnira, najavljivali ste velike stvari... Na prvom našem mastersu ponajboljih osam igrača tek si uhvatio pokoji gem, doduše u izuzetno jakoj skupini. Možeš nam reći kako je bilo igrati protiv igrača u skupini u kojoj su mlatila prva četiri reketa naše lige, dok je drugom skupinom kasniji pobjednik Saša Kalac prošetao...

Nenad: Već je malo prožvakana priča o tom turniru vezano za nebalansirane skupine, pa ne bih duljio o tome. Mislim da sam odigrao dobar i vrlo naporan meč s Milasom, osjetno bolji nego ligaški par dana prije. Osvojio sam čini mi se 3 gema, a sve do pred kraj meča bilo je napeto. Nakon toga odmah nastavljam s Vidovićem, taj meč nisam baš dobro odigrao, a i umor je učinio svoje što se vidjelo u kraćim i sporijim loptama s moje strane. Protiv Valposa mi se nažalost dogodilo ono s čim imam problema zadnjih mjeseci - nagli pad šećera u krvi, hladan znoj i malaksalost. Sve češće mi se to događa, pogotovo u hladnijim uvjetima, morat ću otići izvadit krvnu sliku:) Sve u svemu ne mogu reći da sam nezadovoljan tim turnirom, makar bi bilo bolje da sam i zadnji meč mogao odigrati do kraja. Drago mi je bilo zbog Kalca, odlično finale, igrao je hrabar tenis.

GDSI: Po onome što smo vidjeli prošle godine, imamo top 5 igrača koji su nekoliko razina iznad ostalih... koji ravnopravno mogu igrati međusobno... Milas, Antonić, Vidović, Kalac i Valpotić – oni čini našu prvu ligu! Tebe smatram predvodnikom druge skupine sjajnih igrača, zajedno s Budom i Grubelićem, te bih ovdje dodao i Maria Sermeka, Miru Mlinarića, Leskovara, nadajmo se opet Kresnika, Mirka Sardelića i Tomislava Žižaka, kojima će se vjerojatno pridružiti i Antun Turak... Vi ste naši drugoligaši koji će voditi izjednačenu borbu za plasman i prolaz u prvu ligu. Treba li među ovom petnaestoricom tražiti osam najboljih za završni turnir 2015. godine? Koji je tvoj komentar situaciju?

Nenad: Mislim da su to dečki koji se cijeli život bave tenisom, tako da je sasvim jasno da će oni uvijek biti bolji od većine ostalih koji su ili puno kraće u tenisu, ili su samo povremeno trenirali bez natjecateljskog tenisa po turnirima. To daje jednu raznovrsnost našoj ligi, unatoč povremenim negodovanjima da neki igrači možda i ne bi trebali igrati u ovakvoj rekreativnoj ligi. Sad ima sve više kvalitetnih igrača, čini mi se da si nabrojao većinu, među kojima su sitne razlike i to će biti mečevi koji mogu otići i na jednu i na drugu stranu. Što se tiče završnog turnira, mislim da je dosadašnji sustav u redu, 8 igrača s najviše bodova zasluženo ulazi u turnir. Ove godine će biti posebno napeto, očekujem da će biti velika borba za zadnja 3-4 mjesta! S tim da je Labaševo sudjelovanje sigurno, to je nedavno rekao i s tim treba računati:)

GDSI: U godinu i pol dana koliko te nije bilo u ligi mnogo se toga promijenilo. Zatekao si nove ljude, posloženu organizaciju. Kako si doživio rast lige i druge pozitivne pomake?

Nenad: U početku sam bio jako slabo involviran u ligu tako da ne znam točno kako je prije to izgledalo, ali zasigurno je bilo manje događanja i aktivnosti na web stranici i forumu. Čini se da članovi odbora dobro obavljaju svoje dužnosti, primjerice Danko s web stranicom i financijama, Vule s ligom parova, Đino sa svojom stranicom itd. Labaš je organizirao finale kupa i završni turnir, Đerek se pobrinuo za grafičke detalje i slično. Znam da si i ti u odboru, ne znam što točno radiš i koje su ti funkcije, ali pretpostavljam da si i ti dao svoj doprinos ligi... Kad malo bolje promislim, ima sve više aktivnosti u ligi, broj turnira raste, tu je i nekoliko mastersa, a i parovi postaju sve ozbiljniji, što mi je posebice drago. Parove sam ozbiljnije počeo igrati prošle godine s Lazarom, Vuletom i Kipom, a sada su mi ponekad draži od singla. Nedavno sam sreo par ljudi koji igraju tenis pa su me pitali za tu ''famoznu'' GDSI ligu, mislili su da smo jako ekskluzivni i pribojavali su se pitati za uključivanje:)

GDSI: Vjerojatno je su tvoje držanje i stav tako sugerirali... Kako liga raste tako se naravno povećava i broj igrača koji su više nabrijani na pobjede i rezultate, ego i uvjerenost u vlastite mogućnosti rastu... Treba li ova liga biti mjesto za rekreaciju i treba li primarno podržavati moto „glavno da se igra“ ili je ova liga to odavno prestala biti, kako je i sam jednom izjavo Labashe, pri čemu je jednim dijelom i u pravu. Jesu li rezultati postali prioritet pa se zanemaruje igranje, druženje, zabavljanje? Je li najvažnija stvar pobijediti i doći do novih bodova? Koje je tvoje mišljenje o tomu?

Nenad: Mislim da je to prilično individualno i ne znam kako bi se na to moglo utjecati, čak i da netko to želi. Uvijek će biti igrača koji su ležerni i dovoljno im je da imaju s nekim igrati, dok će neki jako gristi i teško proživljavati svaki poraz. Ipak je ovo sustav natjecanja i naravno da svatko voli osjećaj pobjede, inače bi samo prebacivali lopticu bez bodova...Uvijek sam za druženje i zabavu, ima igrača koji se vide i čuju van tenisa, a upravo razmišljamo o organiziranju nekog večernjeg druženja za igrače iz lige. Ne bih rekao da je kompetitivni duh nešto posebno narušio odnose među igračima, bez obzira na nesuglasice među pojedincima.

GDSI: Često su igrači na terenu borbeni, a ponekad to i prelazi granicu dopuštenog. U GDSI ligi uglavnom nismo imali većih incidenata, međutim, nedavno se dogodio jedan. Koji je tvoj stav o tome kako se ljudi trebaju ponašati na terenu. Protivnike ne možemo birati, kao što roditelji ne mogu birati svoju djecu. Rekreativni tenis bi trebao biti uživancija, ali je nekim i prilika da se riješe negativne energije, pobjegnu od problema, izbace frustracije. Tvoje mišljenje kao stručnjaka?

Nenad: Tenis je jedan od psihološki najtežih sportova, jer osim velikog fizičkog napora moramo ostati relativno mirni i fokusirani kako bismo imali uspjeha. Nemamo nikoga uz sebe tko će nas smiriti ili dati savjet kao u momčadskim sportovima, ostaje ogroman teret na našim leđima! Smatram da treba svakome dopustiti da na prihvatljiv način iskaže svoju ljutnju i nezadovoljstvo, bilo kroz mrmljanje sebi u bradu, otvoreno negodovanje oko svoje igre ili čak bacanje reketa. Treba povući jasnu crtu u trenutku kad netko počne direktno komentirati protivnika ili čak otvoreno vrijeđati. Mislim da to ne treba tolerirati i da za to nema opravdanja (pogotovo u rekreativnoj ligi). Ne bih komentirao detalje nedavnog incidenta, ali slažem se da je kazna bila opravdana, jedino se može diskutirati o težini kazne.

GDSI: Nakon početne socijalne izolacije od ostalih igrača, sada si među igračima koji će sa svima igrati, zaigrati parove, podružiti se, popiti cugu... izuzetno mi je drago kad te vidim u društvu nasmiješenog i dobro raspoloženog, čak i nakon nekih poraza znaš okrenuti šalu na svoju stranu. Je li to neki novi Jakšić i možemo li očekivati daljnji napredak i na tom planu?

Nenad: Nikad nisam volio poraze, ni u tenisu ni u drugim stvarima, tako da će me svaki poraz oneraspoložiti, ali to je obično vrlo kratkog trajanja. Uvijek Milasu kažem da mi da 5 minuta da dođem k sebi:) Ne bih rekao da se Jakšić previše promijenio, možda s godinama nešto manje ozbiljno shvaćam većinu toga, pa tako i tenis. U početku sam jednostavno puno manje bio zainteresiran za ligu pa nisam imao prilike družiti se i opijati s kolegama, sada je to postala redovita stvar, pogotovo nakon parova kad se skupi dobra ekipa.

GDSI: Iako djeluješ hladnokrvno na terenu, da te ne znamo rekli bismo i umišljeno :-) ipak si prilično emotivan i bili smo svjedoci da si razbijao rekete tijekom prijateljskog seta u meču prijateljskih parova... Psihička nestabilnost ili težnja k perfekcija da se svaki udarac odigra besprijekorno?

Nenad: S obzirom na veliku količinu neistinitosti koje su sugerirane ovim ''pitanjem'', moram reagirati! Po pitanju ispada da sam u nizu razbio 4 reketa, a stvar je u tome da sam u zadnjih 6-7 godina razbio samo jedan reket u jednoj prilično frustrativnoj situaciji na terenu. Nažalost je to bio friendly meč parova, ali ispričao sam se kolegama Vuletiću, Kipčiću i svom tadašnjem partneru Željku Crlji Crljenici, a mislim da se to neće više ponoviti. Tko diše taj i griješi! Slažem se da ponekad pretjerujem s nerealno visokim očekivanjima od sebe, često zaključim kako sam nešto trebao bolje odigrati, a zapravo se radilo o pametnom poenu od strane protivnika. To shvatim malo naknadno:)

GDSI: Ipak su te igrači prošle godine prepoznali kao igrača koji je najviše napredovao. Rezultati jednostavno ne lažu. Uz to su došle i pobjede na odličnim protivnicima. Kakav je bio osjećaj dobiti takvo priznanje od kolega suigrača?

Nenad: Lagao bih kad bi rekao da mi nije bilo drago, a lagati neću! Budući da nisam imao priliku održati pobjednički govor na dodjeli nagrada, ovom prilikom bih se zahvalio svima koji su vjerovali u mene, obitelji i prijateljima, a ponajviše Bogu i domovini.

GDSI: 2013. godine je Leo Dombaj dobio nagradu za igrača koji je najviše napredovao... kao i ti bio je treći na rang listi, te je jednom i osvojio prvu ligu. U 2014. se(je) počeo gubiti; ozljede i obveze, neke su druge stvari i gušti postali su važniji od tenisa i sada je na mukotrpnom putu povratka. Bojiš li se da će slična sudbina i tebe zadesiti u ovoj godini?

Moguće je, zadnjih mjeseci mi je malo pala motivacija za tenisom, ne dolazim s istom dozom nabrijanosti na teren, što se malo odrazilo i na rezultate (premda treba uzeti u obzir da se radilo o mečevima s prvoligašima, a ne trećeligašima poput, recimo ovako nasumice, Krisa Lazara). Uvjeren sam da će na proljeće opet narasti želja, kao i većini ostalih igrača, malo tko preferira balone nad otvorenim terenom. Zasad nisam imao ozbiljnijih ozljeda, ponekad me malo desna ruka zeza, ali samo kad igram napornije mečeve dan za danom (što više ne radim).
(pasivna agresija samog ispitanika sve više dolazi do izražaja)

GDSI: Igrao si parove s Željkom Crljenicom proteklih nekoliko sezona. Bili ste nadomak plasmanu u prvu ligu. Sada si promijenio partnera, a Željko je nakon „raskida“ otišao u prvu ligu singla... Misliš li da si ga kočio cijelo ovo vrijeme? Koja su očekivanja s novim partnerom Miroslavom Mlinarićem?

Nenad: Vidiš, ja sam baš razmišljao kako mu je možda igra sa mnom pomogla da napreduje i nakon par mjeseci dovela do 1. lige. Šalim se, nije, ali zanimljive su te ljudske subjektivne interpretacije! Jako mi je drago zbog Crlje, ima specifičnu igru i jako dobar osjećaj, vrijeme je da i on malo iskusi život na GDSI Olimpu. Što se tiče Mire, slučajno smo se povezali nakon što mi je Crljo dao nogu, poslao sam mu SMS i čovjek je ljubazno prihvatio igrati sa mnom. S obzirom da on čeka dijete i nema puno vremena za tenis, nemamo neka luda očekivanja. Sad ćemo vidjeti kako će to izgledati u 1. ligi, nadamo se čvrstoj igri i dobrim rezultatima.

GDSI: Znamo svi da subjektivnost nekad krasi ovu ligu. Znamo svi da su ti David Nalbandian i Martina Hingis najomiljeniji... iako su igrali tenis iz nekih drugih (boljih) vremena... Koga sada najviše pratiš i gledaš? I koliko uopće pratiš profesionalni tenis?

Nenad: Zbilja jesu, posebni su, upravo je Martina osvojila mixed parove na AO s Paesom. Dokaz koliko su iskustvo i talent bitni u tenisu, čak i u njihovim poznim godinama. Mislim da je Paes tvoje godište...tenis ne pratim kao prije, ženski gotovo uopće ne, a kod muških volim pogledati Federera i Dimitrova... čak mi je i Rafa simpatičniji nego prije, pogotovo nakon svih ovih ozljeda i povrataka. Nijedan naš igrač mi nije zanimljiv, uključujući i Čilića (iako mi je drago zbog US Opena).

GDSI: Istina, Paes je moja generacija, znači da bih i ja mogao zaigrati u mixed doubles. Tenis si očito zavolio i počeo igrati i prije Martine i Davida. Ispričaj nam malo o svojim počecima... Jesu li te roditelji gurnuli u tenis? Sjećam se da smo prvi trening odradili pod budnim okom tate, s kojim sam se tada ugodno napričao, budući da si ti bio samo skoncentriran na lopticu, ne prozborivši niti riječi sa mnom – vjerojatno respekt pred autoritetom lige.

Nenad: Hahaha, tata je bio tamo jer mi je trebao prijevoz! Starci su me upisali u školu tenisa na TK Maksimir kad sam imao 9 godina, ali u početku nisam volio ići na treninge, pogotovo kad su bili ujutro. Averzija prema jutarnjim satima je ostala i u odrasloj dobi. Sjećam se da sam bio na jednoj ljetnoj školi tenisa nakon godinu dana treninga, čak sam i osvojio turnir u Novom Vinodolskom, doduše na malim poljima:) Protivnik u finalu je bio prijatelj iz kvarta, a nakon poraza je počeo plakati i urlati tako da mi je malo upropastio to čitavo iskustvo. Trenirao sam 4 godine u tenis školi Cerezin, zatim cijelu srednju nisam uopće igrao tenis, da bih se ljubav ponovno vratila na faksu. Trenirao sam oko 2 godine u tom periodu, i sada opet dva mjeseca s Gruberom tijekom ljeta.

GDSI: Kad smo se već spomenuli tvoje pojedinačne uspjehe, trebamo napomenuti i da si zajedno sa svojom ekipom prošle godine osvojio i premijerni GDSI Team Cup. Majstorski je Labache vrbovao igrače i složio tim s na kraju 3 top 10 igrača. Ove se godine u regrutiranje krenulo i prije službene objave. Povlače se svi (naravno dopušteni) potezi. Koliko ti je bitno da imaš jak tim i da se obrani titula ekipnog pobjednika?

Nenad: Aha, mladi Labinho je veliki lukavac, odabrao me u tim prošle godine i tako lansirao moju karijeru:) Imali smo jaku momčad predvođenu kapetanom Labijem, Nevenom Grubijem Grubelićem i Vinkom Škuncom, koji je odigrao ključni meč u finalu kupa protiv Jurice Markovića. Nakon sto smo osvojili kup, Labi i ja smo pustili Milasu i Lazaru da nas pobjede u parovima, čisto da ne ispadne da smo predominantni:)) Dečki to nisu shvatili i dan danas pričaju okolo kako su nas zgazili! Koliko mi je poznato već je nekoliko ekipa manje više formirano za ovu godinu, ne želim odavati imena, ali bit će opako! Labi je naravno prvi krenuo u akciju, mislim da je još prošle godine počeo regrutirati igrače, bojao se da ću mu preoteti Nevena. Nisam ni ja ostao dužan, čini mi se da sam uspio sastaviti dobru ekipu, većinom su to igrači s kojima sam i inače dobar (a mislim da je to jako bitno za timski duh i dobar provod u kupu). (Novinar je na ovu izjavio s čuđenjem odmahnuo glavom)... Ne bih se žalio da ponovno osvojim kup, ali jedanput je isto ok:) Želim puno sreće momcima iz prošlogodišnje ekipe, žao mi je što smo se morali razdvojiti, navijam za njih (osim ako će igrati protiv nas, tada malo naginjem svome timu).

GDSI: I dan danas se priča kako ste osvojile mrvice u tom meču, dok je vaš suigrač Neven stvarno bio iznenađen kad ste i taj jedan gem dobili, skoro je pao sa sudačke stolice... :-)
Često na tvoje mečeve dolazi jedna mlada simpatična dama. Hoće li nam se uskoro pridružiti isto u ligi ili je držiš podalje od GDSI-a? Daj je barem češće na cugu pozovi, veoma je ugodno s njome razgovarati i komentirati.

Nenad: Vidim da ih moram držati podalje od starog lisca:) To je frendica s faksa koja voli sport (bavi se jahanjem) i živi pored Trnja pa ponekad dođe pogledati naša teniska umijeća. Svidjela joj se tvoja prirodna elegancija na terenu, kao i Vuletovi kratki voleji.

GDSI: Mlada dama zna prepoznati istinske vrijednosti. Šuška se da imaš ambicije ući u odbor igrača? Ako je točno, koji bi bio tvoj doprinos, odnosno kako bi izgledala kampanja Nenada Jakšića? Znamo svi da si u dugogodišnjim prisnim odnosima s Gazdom, te da sada redovito igraš prijateljske sa Slavenom, s obojicom igraš neke društvene igre... Ipak, što bi mogao ponuditi kao dodanu vrijednost našoj ligi?

Nenad: Rekla je moja učiteljica Mara, još davne 1995., da sam vrlo ambiciozan dečko. Lagano počinjem raditi na kampanji za sljedeće izbore: ljubazan sam prema svim igračima, pohvaljujem njihovu igru, obećajem im toliko toga ako dođem na vlast...Vidjet ćemo kako će se to odraziti na moju popularnost u predizbornim anketama. Mislim da bih bio odličan u slanju onog automatskog emaila sredinom mjeseca o odigravanju susreta, još bolji nego što je trenutno Labaš!

GDSI: Poput Kolinde, znamo da svim sredstvima i trikovima pokušavaš, uz rezultate na terenu, pobijediti i izvan terena... Iako će ti nagrada za fair play vjerujem još neko vrijeme ostati uskraćena, nije tajna da te zanimaju nagrada za najomiljenijeg igrača, kao i nagrada za najbolji stajling (u čemu ti je uzor Tompa Lukičić, koji u uvijek ima sve novo)?

Nenad: Slažem se, nakon prošlogodišnjeg incidenta vjerojatno nije izgledno da ću osvojiti nagradu za fair play, ali život ide dalje... Što se tiče stajlinga, planiram kupiti par novih odjevnih predmeta iz Nikeove proljetne kolekcije 2015. koje ću onda morati prošetati po zagrebačkim teniskim centrima. Pikirati ću udarne termine u poslijepodnevnim satima kako bi me što više igrača iz lige primijetilo u novom teniskom ruhu. Kad si već spomenuo kolegu Tompu, sviđaju mi se njegove nove Nike tenisice, zaboravio sam ga prošli put na parovima pitati kako je zadovoljan njima i potražiti pokoji savjet o kupovini preko interneta. Očito je i tvoje precizno oko primijetilo da Tompa i ja preferiramo Nike i Wilson, kao i jedan momak iz Švicarske koji igra solidan tenis. Probao sam bio Tompin novi Wilson Blade 98 reket o kojem ozbiljno razmišljam.

GDSI: Kad smo već kod Kolinde, koji je tvoj komentar sadašnje političke situacije u Hrvata? Političari rade tajnosti, a političarke nas sramote u javnosti... od Ruže u EU parlamentu, preko Kolinde koja nas će nas tek sramotiti posvuda drugdje, Vesne koja ne može tri čiste sastaviti jer u joj uši začepljene o silnih letova svjetskim prostranstvima... u nekoj delegaciji za ljudsku toleranciju imamo Marijanu, koja je najveći mrzitelj i homofob, a na duplikat licemjerja u liku Željkice trebamo trošiti previše riječi... Dodajmo sada i situacije švicarca... Koliko se time opterećuješ ili sva sranja nemaju utjecaja na Nenada Jakšića?

Nenad: To što igram u 1. GDSI ligi ne znači da nisam od krvi i mesa...naravno da me deprimiraju ovakve stvari, tim vise što imam osjećaj kako se vrtimo u krug - jedna vlast loša, dođe druga koja ne ispuni očekivanja i onda se opet vrati ona prethodna...Neki političari su vise korumpirani i beskrupulozni, drugi nesposobni i tašti, svi bez neke jasne vizije i plana. No, ima mladih političara na horizontu, djeluju više principijelno od svojih starijih kolega, možda nešto uspiju.

GDSI: Inače tvoj komentar na situaciju kod nas... odlaze nam mladi školovani ljudi, ne toliko iz razloga da napreduju u karijeri, već zato jer su primorani... Imamo i teniski primjer za to - Ajla Tomljanović jedna je od onih koji će bolji život potražiti u tuđini. Zar su se naši borili za ovo? U Gospodaru prstenova, romanu koji obožavaš, bila je u konačnica barem neka pobjeda i satisfakcija. Vidiš li je ti kod nas?

Nenad: Bolje da idu u inozemstvo ako ovdje nemaju perspektivu, nikome ništa ne duguju, a sigurno ne nesposobnoj vlasti. Jedino neka se paze da ministru Mornaru na račun ne bi trebali uplatiti svoje školarine:) Još neko vrijeme će biti loše, sve dok traje nas balkanski plemenski mentalitet u kojem se ne cijene znanja i kompetencije, već uhljebljivanje. Tko zna kad će doći bolja vremena. Tada ću ja biti star čovjek, a o tebi da ne govorimo:)

GDSI: Liga smo u kojoj svi mogu igrati – dečki i cure, mladi i stariji, (ne)zaposleni i studenti, priča se da imamo i različitih seksualnih opredjeljenja, pa čak se možemo pohvaliti i sudjelovanjem velikog broja bankara... Misliš li da je ovakva raznolikost naš zaštitni znak, veći i pobjeda i bodova? I koliko misliš da su ovakve sportske zajednice potrebne u današnje vrijeme i bitne za rekreativan sport?

Nenad: Meni je osobno ova liga pregenijalna stvar, još jednom veliko hvala Gazdi koji nam je to omogućio. Osim što imamo priliku redovito igrati tenis zbog velikog broja igrača koji si odgovaraju po razini igre, neki su sigurno stekli i dobre prijatelje. Mnogi tenisači su po prirodi individualci pa je tim više fora vidjeti zajednička okupljanja nakon mečeva ili tijekom turnira. Profesionalni sport me ne privlači, čini mi se da je tu previše odricanja i ograničenja drugih aspekata života, a da ne govorim o velikim rizicima za zdravlje. Zato su ovakve rekreativne lige idealna stvar jer ih se može ukomponirati među ostale obaveze i hobije.

GDSI: Je li ovo tek početak Nenada Jakšića u GDSI ligi, hoće li Nenad biti još dugo s nama ili je ovo samo jedna faza njegovog života u kojoj se malo više posvetio tenisu?

Nenad: S obzirom da sam u ligi od kraja 2011. godine, ne bih govorio o početku u svakom slučaju:) Ovo je bio period u kojem sam se fokusirao na tenis, jako puno igrao i uglavnom uživao u vremenu na terenu. Koliko će to trajati i u kojem intenzitetu, samo nebo zna! Čak i ako ne budem igrao ligu u nekim periodima, vjerojatno ću uvijek motriti iz sjene, čekajući neki novi trač koji mogu proširiti na društvenim mrežama.

GDSI: Kakav je Nenad u privatnom životu? Što radi kada nije u naočalama za radnim stolom ili naganja malu žutu filcanu lopticu reketom po terenu?

Nenad: Nenad ti je jedan totalno cool lik. Šalim se, nije, pravi gad od čovjeka! Uozbiljimo se...Za one koji me znaju samo s teniskih terena, u privatnom životu sam ležerniji i simpatičniji:) (kolutanje očima svih nazočnih i nenazočnih) Osim toga, mama i baka kažu da sam jako lijep i pametan, a zašto bi one lagale? Slično kao i svaki teniski meč, i svoj posao shvaćam vrlo ozbiljno, unatoč insinuacijama nekih kolega iz lige koji mi zamjeraju rad u državnoj firmi (''Lako tako'', često čujem na pivi/soku/toploj čokoladi nakon tenisa). Također sam na 2. godini doktorskog studija tako da se dosta bavim i znanstvenim radom. Moram priznati kako mi je znanstvena produkcija malo opala otkako sam ušao u GDSI top 10:) Od ostalih stvari, jako volim pogledati dobar film ili seriju, a pod zadnje sam bio zadovoljan filmovima Grand Budapest Hotel i Birdman. Veliki sam ljubitelj The X-Files-a (od 9 sezona, na HRT-u sam propustio samo 1 epizodu) pa me jako veseli vijest da će vjerojatno snimati nove epizode s originalnom glumačkom postavom! Nema mi puno draže stvari od dobre knjige, a pod zadnje sam sklon pročitati nešto znanstveno-popularno na teme iz psihologije i moderne fizike. Nekoliko godina sam intenzivno igrao World of Warcraft, a još uvijek znam odigrati neku bolju PC igru, pogotovo RPG (jedva čekam The Witcher 3). Prošle godine sam počeo igrati društvene igre (board games) sa svojom ekipom, a od nedavno sam se uključio i u gejmerski trio GDSI lige - Vule, Kipa i Danko. Prošli vikend smo kod Vuleta harali svemirskim prostranstvima i vodili veličanstvene bitke...na kartonskoj ploči. Za kraj, volim putovati, a velika mi je želja otići u Roland Garros koji mi je najdraži teniski turnir. Nažalost je teško skupiti dobru ekipu, nema bas previše teniskih fanatika spremnih za takvu avanturu!

GDSI: Za kraj, reci nam s kim u ligi najviše voliš igrati, trenirati, družiti se, popiti koju...

Nenad: Sad već ima više momaka s kojima se rado vidim i čujem, glupo mi je sve njih poimence nabrajati pa ću spomenuti one koji mi prvi padnu na pamet. Parove volim igrati s Vuletom i Kipom (koji je trenutno van pogona zbog bolesti), a kasnije se obavezno ide na pivu, često još u društvu Svena i Dombaja. Čak imam plan s Kipom otići na Filac osvojiti taj turnir parova! Čika Kris je isto znao zaigrati dok se nije ozlijedio, ali i on se polako vraća. Glavak je isto uvijek za parove. Singl nabacim s više njih, recimo sa Kovačićem, Škrabićem, Crljenicom, Težakom, malim Papićem, Grošićem...s Jurčićem isto, kaže da ne odustaje dok me ne pobjedi, simpatičan je:) Zvao sam i Labaša par puta na friendly, ali odbio me, kaže da mu je glupo igrati s toliko boljima od sebe...

Ne, nije ovo bila priča o ružnom pačetu. Ovo je priča o jednom sjajnom momku, koji je u samo godinu dana od margine socijalne prihvatljivosti unutar lige postao momak s kojim će svatko poželjeti odigrati prijateljski meč, biti partner u paru, popiti pivo i našaliti se... Priča o momku koji je još prošle zime lutao po trećoj ligi da bi tijekom ljeta počeo pobjeđivati i odlične igrače, ostvarivši pritom sjajne i respektabilne rezultate. Priča o momku koji je od „još jednog umišljenog koji ne igra baš nešto“ postao protivnik kojeg ni oni najbolji ne žele vidjeti s druge strane mreže u ligaškom meču, te kojeg su sami suigrači izabrali za igrača koji je najviše napredovao u 2014. godini... a svi znamo da su kriteriji GDSI-ovaca jako visoki! Priča o momku kojeg možete voljeti ili ne voljeti zbog toga kakav je – otvoren, iskren, borben, emotivan – ali kojeg jednostavno morate respektirati. Kad bi barem bilo više takvih poput Nene, onda bi samo nebo bila granica...



Nenad Jakšić

Ime i prezime
Nenad Jakšić
Godište
1985.
U ligi od
06.11.2011.
Igra
Desnom rukom
Omiljena podloga
Zemlja
Omiljeni udarac
Nije za javnost

Prošli razgovori

20.02.2016. - Mario Milas

15.08.2015. - Ivan Labaš

22.02.2015. - Nenad Jakšić

21.01.2015. - Ivan Soldo

06.02.2014. - Vedran Mucić

11.01.2014. - Tomislav Đerek

18.11.2013. - Mateo Papić

06.06.2013. - Kris Lazar

13.03.2013. - Dražen Zrno

28.02.2013. - Franko Matešić

20.02.2013. - Vjekoslav Paun

13.02.2013. - Saša Kalac

06.02.2013. - Vedran Ljubej

01.02.2013. - Tomislav Lukičić

24.01.2013. - Viktor Obrol

16.01.2013. - Tomislav Jurčić

08.01.2013. - Kenan Mačkić

02.01.2013. - Đino Kralj

25.12.2012. - Mario Sermek

19.12.2012. - Danko Greiner