Aktualna sezona

1. Liga2A. Liga2B. Liga3A. Liga3B. Liga3C. Liga3D. Liga4A. Liga4C. Liga4E. Liga4G. Liga

INTERVIEW TJEDNA

28.02.2013.

Franko Matešić: "Svaka mi deračina pomaže!"

Razgovarao: Marko Rkman

GDSI: Opiši nam svoje prve teniske korake.

Franko: Tenis kao sport me oduvijek zanimao. Reket sam prvi put uzeo u ruke ne bih li se maknuo od stolnog tenisa jer sam ga se zasitio. Htio sam probati osjećaj kako je to igrati 'pravi, veliki' tenis. Prvi počeci su bili 2006./2007. , no, nije bila riječ o ničem ozbiljnom. U travnju 2009. sam zauvijek prešao sa pingača na tenis.

GDSI: Tko te i na koji način dovukao u GDSI?

Franko: Bilo je to u srpnju 2010. godine, dopisivao sam se s Ljubejom (Ljubejem? op.a.), koji mi je napomenuo da nastupa u teniskoj ligi koja se igra po cijelom Zagrebu i da je jako dobra za upoznavanje novih igrača i različitih stilova igre. Nakon toga sam se e-mailom javio voditelju lige Danku koji me u rujnu ubacio u ligu.

GDSI: Tvoj primarni sport se upražnjava pomoću reketa koji je manji od teniskog. Koliko dugo si igrao ping pong, zašto si prestao?

Franko: Stolni tenis sam igrao devet godina, uglavnom u Domu sportova. Bila je riječ o ozbiljnim treninzima, no, s vremenom sam se zasitio konstantnih treninga u dvoranskim uvjetima, posebno ljeti. Više nisam vidio smisao dugotrajnog boravka u dvorani dok je vani bilo lijepo vrijeme, zaželio sam se zraka.

GDSI: Dosta GDSI igrača je igralo ili još uvijek igra i stolni tenis. Koje su sličnosti, a koje razlike, pomaže li ti iskustvo igranja stolnog tenisa u igri velikog tenisa?

Franko: Igranje stolnog tenisa mi je svakako pomoglo i u tenisu, ponajviše u osjećaju za loptu, u igri na mreži gdje mogu vrlo brzo reagirati. Također mi pomaže i pri drop shotu, ali mi odmaže pri pravilnom postavljanju na forehand i u svemu vezanom za taj udarac, budući da je teniski backhand kompletno drugačiji od stolnoteniskog.

GDSI: Kad izađeš na teniski teren, u većini slučajeva si kraći za glavu od protivnika. Na koji način nadoknađuješ taj kapric majke prirode i koje su prednosti pogleda na igrača s druge strane mreže iz žablje perspektive?

Franko: Činjenica da nisam 10-15 centimetara viši je u svakom slučaju nedostatak, no, to nadoknađujem radom nogu, brzinom reakcije i željom za dokazivanjem da i ljudi moje visine mogu uspješno igrati tenis.

GDSI: Jedan si od rijetkih GDSIjevaca koji je igrao na pravoj travi. Ne samo igrao, već i osvojio turnir u Australiji u konkurenciji parova.

Franko: Prava trava izgleda 'fora' na televiziji, no, u stvarnom životu je vrlo skliska i jako je brza, brža od gotovo svih umjetnih podloga na kojima igramo. Moram priznati da sam se tijekom prvih nekoliko mečeva morao prilagođavati na brze, kratke korake koji su neophodni ako želite dobro igrati. Svaki nagli trzaj ili pogrešan korak rezultira padom na guzicu. Dobro sam se snašao, a u igri parova sam imao dobrog partnera i zbog odgovornosti prema njemu sam odigrao i iznad svojih uobičajenih mogućnosti.

GDSI: Da se tenis može igrati samo na jednoj podlozi, koju bi podlogu odabrao i zašto?

Franko: Neću previše okolišati, već ću reći da bi to bila zemljana podloga jer na njoj do izražaja dolaze i druge teniske kvalitete, a ne samo servis i volej, iako se mnogi pobornici stare škole neće složiti s mojim odabirom, hehe. Na zemlji svatko može pokazati koliko je vješt u izvođenju udaraca, kretnjama i sl. Na onoj staroj travnatoj podlozi, sve se većinom baziralo na kvalitetnom servisu i prvom voleju u stilu 'prođi me ako možeš'.

GDSI: Poznati domar TK Špansko, Milivoj, je ustvrdio da, kad bi se i danas tenis igrao drvenim reketima, ti bi bio prvak. Imao si već prilike igrati drvenjacima i, iako nisi ostvario Milivojevu prognozu i bio prvi, nisi bio niti daleko od tog dostignuća.

Franko: Igranje tenisa drvenim reketom je vrlo težak, vrijedi samo sredina reketa, rad nogu mora biti jako dobar i ne bih se složio da bih bio najbolji, čak niti među 200 najboljih, no, istina je da mi je jako dobro išlo na turnirima na kojima sam nastupio, ponajviše jer imam dobru igru na mreži, a protivnicima je teško odigrati kvalitetan pasing udarac drvenjakom. Zahvaljujući tom stilu sam imao uspjeha.

GDSI: Kad smo već kod drvenih reketa, koliko je, ako uopće jest, tenis evoluirao pomoću napretka tehnologije u izradi reketa?

Franko: Tenis je jako puno napredovao povećanjem glave reketa, tehnologijom izrade žica (struna, op.a.), tehnologijom kompozitnih materijala, dobio je sasvim drugu dimenziju. Dovoljno je pogledati početak devedesetih kad su počeli dolaziti igrači poput Samprasa, Ivaniševića, Couriera, Agassija, Krajičeka. Oni su, po mom mišljenju, doveli igru na viši nivo snage tih razornih servisa i udaraca. Prijelaz s drva na grafit je najveća revolucija u povijesti tenisa. Nije da drveni reket nema snagu, no, ima je neusporedivo manje u uspredbi s grafitnim.

GDSI: Ako ne računamo kolegu Vexa, čiji se interes za tehničkim karakteristikama reketa pretvorio u teški mentalni poremećaj, sloviš za najvećeg GDSI stručnjaka za to područje i mnogi, prije kupovine, konzultiraju upravo tebe. Ni potpisnik ovog intervjua nije izuzetak. Zašto tako veliki interes i koliki je doista utjecaj (ne)pravilno odabranog reketa za igrače na našoj amatersko-rekreativnoj razini?

Franko: Uh, ne znam odakle početi. Vrlo je bitno ako igrač zna što traži od sebe u igri i ako ima definirani plan i program kako želi igrati. Tada je lakše i naći reket kojim želi igrati. Ne bi trebalo ići u ekstreme, no svaki igrač bi trebao pronaći reket koji mu odgovara i s kojim se neće previše mučiti. Tomislav Lukičić, npr., nikako ne bi mograo dobro igrati ako bi koristio Greinerov reket.

GDSI: Koji su igrači iz lige pogodili s odabirom reketa, a koji nisu bili te sreće i koje rekete bi im savjetovao ukoliko žele unaprijediti svoju igru?

Franko: Primjeri odlično pogođenog odabira reketa su npr. Marin Kosović, Danko Greiner, Stjepan Vargaš, Dražen Zrno. S druge strane, postoji velik broj igrača koji bi trebali mijenjati reket kojim igraju, čime bi i njihova igra profitirala. U tu kategoriju bih svrstao Vedrana Mucića, Đinu Kralja, Viktora Obroooola (molit ću da se u intervjuu naglasi da sam ispravno naglasio njegovo prezime!), kao i pretendenta na prvu ligu Ivana Labaša, koji bi prelaskom sa svog Dunlopa 300 na Babolat AeroPro Drive 100 učinio veliki korak naprijed, a najviše bi tom promjenom profitirao njegov backhand. No, koliko god se ja razumio u rekete, na igračima je da, kao i dosad sami odluče što i kako. Također naglašavam da me uvijek mogu pitati i za žice i za rekete i koristim ovu priliku da se zahvalim Goranu iz Tenis&Sporta uz kojeg sam naučio gotovo sve što danas znam.

GDSI: Jesi li od svojih teniskih početaka bio zainteresiran za tu problematiku ili je taj interes razvijen naknadno?

Franko: Moram priznati da taj interes nije postojao od početka. Prvi reket sam kupio zato što mi se sviđala njegova boja, no, s vremenom i vlastitim napretkom sam polako počeo slušati savjete drugih ljudi (među njima je i Srđan Terze) koji su mi savjetovali da pređem na veću glavu reketa. S vremenom sam se ustalio na jednom reketu i dvije žice i trenutno sam vrlo zadovoljan onim što koristim.

GDSI: Pomaže li ti u teniskoj igri tvoje studiranje teorije na Kineziološkom fakultetu?

Franko: I da i ne. S fizičke strane mi svakako pomaže, no, nisam uzimao tenis kao izborni predmet te nije presudan čimbenik u mom teniskom razvoju.

GDSI: Kako bi trebala izgledati kvalitetna priprema, kvalitetno zagrijavanje prije teniskog meča i prakticiraš li ih i sam? Malo ljudi je upoznato s tim pa će možda poslušati tvoje stručne savjete.

Franko: Ovisno o tome koliko tko ozbiljno shvaća teniske mečeve, na mečeve bi trebalo dolaziti puno ranije od dogovorenog termina i kvalitetno zagrijati sve mišićne skupine koje se tiču tenisa. Naravno, nakon svakog meča je potrebno i adekvatno istezanje, makar moram priznati da u posljednjih godinu i po dana ni sam to ne prakticiram jer sam jako lijen, haha. Svi igrači, bez obzira na dob bi morali obraćati pozornost na to pa tako i ja.

GDSI: U posljednjih 12 mjeseci si postigao zavidan napredak u svojoj igri. Čemu to možeš zahvaliti?

Franko: U prvom redu ga mogu zahvaliti tome što slušam savjete drugih, što imam priliku igrati s velikim brojem kvalitetnih igrača i analizirajući te mečeve vidjeti u čemu sam griješio, što sam učinio dobro, a što ne. Mogu zahvaliti i čovjeku koji vodi ovaj intervju što je tijekom ljeta gotovo svakodnevno radio sa mnom na betonskom terenu u Španskom (popularnom Bronxu), potom Čuleu i još nekima. Jedna od najvećih promjena u mojoj 'karijeri' je bila u travnju 2011. kad sam na Trnju igrao protiv Luke Vranješa. U potpunosti sam bio kontrolirao meč, igrao sam vrlo dobro, no, usred meča sam potpuno promijenio igru, počeo napadati i izbacivati lopte van i to je rezultiralo gubitkom 10 gemova u nizu i meča. Po svršetku, Vranješ mi je prišao i pitao me što se dogodilo u prvom setu u trenutku kad sam imao 4:1 i servis, a nakon toga sam se u potpunosti raspao. Savjetovao me da zbog tjelesne konstitucije, brzinskih predispozicija i donekle mekoj ruci razvijam defanzivniji pristup igri uz visoku koncentraciju. To su moji počeci ponovnog shvaćanja teniske igre. Tijekom posljednje dvije godine sam igrajući s igračima iz i van lige te vježbanjem na zidu, videa na you tubeu i onih s tvoje strane došao do mnogih spoznaja koje su mi pomogle. Nadam se da ću i nastaviti u tom smjeru, jer potrebno je razmišljati o svakom odigranom udarcu, shvatiti zašto si ga promašio, imati analitički pristup svakog udarca, meča i sezone.

GDSI: I dok je spomenuti Vex vodeći reketolomac GDSI lige (i insideri kažu da je broj njegovih slomljenih reketa puno veći od onog kojeg je naveo u intervjuu), ti si uvjerljivo vodeći prostak i bogohulnik. Što je uzrok takvim ispadima zbog kojih te u većini zagrebačkih teniskih klubova doista doživljavaju kao pravog antikrista? I postoji li poveznica između činjenice da se broj tvojih tantruma s vremenom ipak smanjio, a kvaliteta tvoje igre povećala?

Franko: Heh, teško je reći. U početku je to doista bilo jako grozno, a sve je preneseno iz pingača koji je puno 'živčaniji' sport u odnosu na tenis. Nekoliko puta sam pokušao smanjiti te ispade, no i dalje ih ne uspijevam smanjiti ispod neke 'normalne' razine, oni su uvijek prisutni. Rekao bih da mi svaka deračina pomaže, to je svojevrstan dokaz da sam 'u meču' i imam osjećaj da, kad to ne bih radio, da bih time izdao samog sebe činjenicom da nisam 100% u meču. To mi se već znalo događati, prestajao sam se izderavati i najčešće bi uslijedilo totalno potonuće u igri i bilo mi je svejedno hoću li izgubiti sljedećih 10 poena, gemova ili čak i mečeva.

GDSI: Siguran sam i da shvaćaš da nekim igračima takvo ponašanje može i zasmetati, iako nikad nijednog igrača nisi direktno napadao svojim psovkama (Bog zasad još ne igra GDSI ligu).

Franko: Nikad nikoga nisam direktno napadao svojim psovkama, istina. A, ova druga opaska je za jednu širu i dulju raspravu i ovom prilikom ću ostati suzdržan o tom pitanju, iako imam svoje mišljenje o tome. I slažem se da se od mog početka 2009. pa do danas broj tih ispada, unatoč tome da to mnogi ne vide, znatno smanjio i ja to osjećam. Ostavljam otvorenu mogućnost da će u budućnosti s mojom zrelošću doći do još zamjetnijeg smanjenja.

GDSI: Što očekuješ od predstojeće ljetne sezone, od samog sebe i od lige generalno?

Franko: Mislim da će predstojeća ljetna sezona biti najbolja u povijesti GDSI lige. Imam osjećaj da ćemo po prvi puta imati termin 'top 100' igrača jer očekujem da će biti više od 100 igrača u nadolazećoj ljetnoj sezoni 2013. Imao sam podužu stanku u teniskoj ligi, ne i u igranju mečeva, zbog toga što sam u listopadu 2012. ozlijedio kažiprst desne ruke perući suđe, a imao sam i planirani, no ipak ne toliko očekivani put u Australiju koji me definitivno natjerao da odustanem od igranja zimske sezone i da se pripremim za ljetnu sezonu. Pokušat ću dati svoj maksimum u svakom predstojećem meču, bit će tu i boljih i lošijih igrača i vrlo je važno da svakog shvatim maksimalno ozbiljno jer nisam toliko kvalitetan da se u tim mečevima mogu opuštati. Živi bili pa vidjeli.

GDSI: Uz Srđana Terzea, popularnog Srkija, s kojim imaš čudesan omjer pobjeda i poraza od cca 0 naprama 86 i kralja Bronxa Toromana kojem osvajaš jednak broj gemova kao što bi osvajao i Federeru, koji ti još igrači predstavljaju nerješivu enigmu i zašto je još uvijek tvoj poraz protiv njih, kako bi rekao Srki, siguran kao smrt?

Franko: Nerješive enigme uz dvojicu gore navedenih su mi svakako Đino Kralj, Stjepan Vargaš (omjer 0-5), Vjekoslav Paun (0-5 u ligaškim,iako sam ga u posljednja dva prijateljska meča uspio pobijediti), Dražen Zrno... Jednostavno, kad protiv nekih igrača dođem na teren, nemam osjećaj da ih mogu ugroziti onim što posjedujem, dok s druge strane postoje igrači protiv kojih imam osjećaj da ne mogu izgubiti meč. Ima dosta razloga , ima dosta stvari koje moram mijenjati u svojoj igri da bih tako jake protivnike pobjeđivao, no mislim da će s vremenom i napornim radom i to doći na svoje.

GDSI: A, kad se s druge strane mreže nađu igrači koji imaju manji IQ nego što imaju broj cipela, ideš li u tim slučajevima maksimalno ozbiljno na pobjedu ili isprobavaš neke udarce koje inače ne bi, znajući da će prije Tin Papišta dobiti Đinu Kralja, nego što ćeš ti izgubiti od njih?

Franko: U svaki ligaški i gotovo svaki prijateljski meč ulazim s jednakom ozbiljnošću i jasnom zadaćom. Nema veze jesu li s druge strane Hrvoje Budinčević ili Saša Kalac ili je u pitanju bilo koji igrač lošiji od njih. Uvijek se trudim dati svoj maksimum, iako to možda svaki put ne izgleda tako.

GDSI: Ima li razlike u tvom pristupu u slučaju da igraš prijateljske mečeve? Prošle godine si odigrao najviše prijateljskih mečeva u ligi.

Franko: Mislim da je do prošle godine bila drugačija priča, a onda sam u prijateljskim mečevima počeo isprobavati neke stvari. Jer, ako ih ni tada ne isprobaš, nećeš nikad napredovati. No, uvijek sam maksimalno koncentriran.

GDSI: Osim s Labacheom kojeg redovito i s velikim zadovoljstvom unerediš, imaš li još neke favorite kojima se s veseljem odazoveš znajući da ćeš ih, čak i u slučaju da su objektivno kvalitetniji igrači od tebe, pobijediti?

Franko: Uvijek kažem da je Labaš tip igrača koji bi me svaki put trebao doslovno rastočiti i ne znam zašto to nije tako jer čak i ja tijekom naših mečeva vidim kako me može bez problema dobiti. Nije mi jasno zašto u jedina dva ligaška meča koja smo dosad igrali on to nije uspio primijeniti.

GDSI: Prije ovog intervjua sam snimio meč između tebe i tvog, u rezultatskom smislu, nemesisa Srđana Terzea. Hoćeš li me pokušati spriječiti da dijelove tog meča stavim na svemrežje jer će u njemu igrači vidjeti ogledni primjer kako treba igrati protiv Franka Matešića ukoliko ga se želi pobijediti?

Franko: Srđan je moj dragi prijatelj koji ima obrazac kojim me dobija, ali on nije primjenjiv za sve igrače jer je riječ o stilu igre koji ne može svatko igrati. On igra vrlo malo tenisa u odnosu na razinu igre koju posjeduje i siguran sam da bi učestalijim igranjem njegova razina bila puno bolja. Ima visoku tenisku inteligenciju koju jako dobro koristi protiv raznih profila igrača. Tenis nije copy/paste igra što vidimo na mnogim primjerima. Puno je bolje razvijati svoj stil igre i time ići ka svom maksimumu, a ne pokušati glumiti nekog drugog. Original je uvijek bolji od kopije.

GDSI: Došli smo do klasičnog pitanja, odabir idealnog GDSI igrača po udarcima.

Franko: Odmah bih razjasnio neke stvari. Isključit ću školovane i najbolje igrače GDSI lige – Kalca, Grubišića, Budinčevića, Sermeka jer se njihova razina tenisa ne može mjeriti s našom rekreativnom.

GDSI: Drugim riječima, želiš reći da je svaki njihov udarac bolji od onih koje ćeš sad spomenuti?

Franko: Točno tako. Dakle, po snazi servisa na prvo mjesto bih stavio, mmm, sekundu...

servis – Kipčić, nisam ga uživo gledao, ali, ono što sam vidio na videu mi govori da je riječ o najboljem servisu lige
forehand – Lukičić, jer posjeduje ono što moderni tenis traži, a to je spin udarac radi kontrole
backhand – Ljubej, kad je 'svoj', malo je previše samokritičan, ali definitivno moj izbor
volej – ponovno Kipčić
smeš – podjednako Đino Kralj i Kenan Mačkić
retern – Labaš
'čitanje' igre – Danko Greiner
kretanje – Labaš

GDSI: Nekoliko brzopoteznih.

Becker ili Edberg? - Edberg
Mcenroe ili Lendl? - Lendl
Sampras ili Agassi? - Sampras
Federer ili Nadal? - Nadal
ženski tenis ili kriket? - ipak ženski tenis
Buda ili Gruber? – Budinčević
Mijauković ili Wull-e?- bez uvrede Kenanu, ali to bi trebao biti Vuletić
pazi sad što ćeš odgovoriti, Jerkman ili Lijovich? – definitivno Rkman
Tadija ili Cobra? – Tadija

GDSI: Cijeli svoj život si proveo u ozloglašenom zagrebačkom kvartu Knežiji. Čemu te on naučio?

Franko: Vrlo zanimljivo pitanje. Drago mi je da sam odrasao na Knežiji i do prije 5-6 godina je bio moj najbolji kvart i nisam mogao zamisliti život negdje drugdje. Tamo sam upoznao prve prijatelje, tamo sam odrasao. najviše me naučio kako ne biti prevaren i u tom smislu me očvrsnuo. Danas to više nije kvart kakav je nekad bio i zato sad postoji puno kvartova koji bi mi mogli nadomjestiti Knežiju.

GDSI: Imaš vrlo bogatu kolekciju karata i ulaznica svih vrsta.

Franko: To je moja manija za uspomenama i sjećanjima. Imam ih jako puno, više od 70 kino karata, potom karata iz muzeja, s koncerata, starih tramvajskih karata (koje više ne kupujem), karata s predstava i drugih uspomena. To mi je hobi kao što je nekom skupljanje čepova pive i iako jako volim pivu, ne skupljam čepove.

GDSI: Čije bi intervjue u skoroj budućnosti htio pročitati?

Franko: Htio bih pročitati intervju voditelja ovog intervjua, potom intervju s Labašem, sa Zrnom, s Kosovićem i s Grubišićem.

GDSI: Za kraj, osim činjenice da si kadar u tjedan dana pojesti količinu hrane ravnu tvojoj trostrukoj masi, poznato je i da voliš zaviriti u čašicu. Moramo li biti zabrinuti, je li stanje pod kontrolom ili ćeš postati novi George Best ili Paul Gascoigne?

Franko: Haha, moram razočarati sve ljude koji to očekuju, uključujući i voditelja intervjua. Što se tiče hrane, sve je krenulo nakon što sam skinuo aparatić i 'popravio' svoje konjske zube koji su mi pričinjavali velike probleme pri jedenju i sad uživam.

GDSI: Dakle, manje ćemo te viđati kao osobu koja zatvara gradske birtije.

Franko: Pa, tako nekako. Iako, izlaziti se treba jer u protivnom život nema pretjeranog smisla.