Aktualna sezona

1. Liga2A. Liga2B. Liga3A. Liga3B. Liga3C. Liga3D. Liga4A. Liga4C. Liga4E. Liga4G. Liga

INTERVIEW TJEDNA

13.03.2013.

Dražen Zrno: "Rival Lovrić, protiv Lijovića ne volim igrati, a Đorđević mi je bio skoro pa stalna mušterija"

Razgovarao: Vjekoslav Paun

Daleka je ta 1988. godina. Bijeli sport se te godine vratio među olimpijske sportove, rođen je Podršte Nas Mlade Sportaše (Marin Čilić), Slobo je nabrijavao ekipu na Kosovo, a u kultnom sarajevskom kvartu Zetri jedan je 10-godišnjak otkrio igru koja će mu uvelike promijeniti život. Stjecajem okolnosti došao je pod hrvatsku zastavu (iako je bilo vrbovanja da nastupi za Bosnu i Hercegovinu), ubrzo otkrio najcjenjeniju ligu na ovim prostorima i ostalo je povijest. Samo u ligaškim mečevima igrao je sa 74 različita tenisača, odigrao je čak 264 prijateljskih mečeva, više od 180 ligaških. Nije odustajao nakon neslavnog rekorda od 12 poraza u nizu (Vargaš, Labaš, Jurčić, Ljubej, Jakšić, Paun, Ljubej, Kipčić, Vargaš, Lukičić, Kosović, Marković), uostalom zašto bi – on je ikona ove lige, veća legenda i od samog utemeljitelja. Dame i gospodo, Dražen Zrnooooo!!!

GDSI: Prisjetite se vaših početaka, kako ste "zalutali" u GDSI ligu?

Dražen: Valter Kukuljan me pozvao na turnir Osmica na Sveticama 1.6.2008, pa drugi turnir 22.6.2008 gdje se sjećam da smo igrali po ekstremnoj vrućini i onda mi je Danko u hladu dok smo gledali ostale kako se muče pričao o možebitnom pokretanju lige. Ista je počela nedugo potom. Drago mi je da sam ja uključio u ligu mog dotad jedinog pravog suparnika Krunoslava Lovrića (ok. sad će me Vranješ proklinjati jer upravo on smatra da mu glede tenisa trebam biti najviše zahvalan jer je imao živaca godinama trpiti moje nekontrolirano napucavanje itd), od kojeg sam u pravilu gubio, ali kad smo odigrali prvi "službeni meč" sam ga dobio relativno lako jer sam se kao uozbiljio jer to je sad liga itd (tu je već počelo biti prisutno drukčije tretiranje ligaških u odnosu na ostale mečeve). Inače na osmici (ne znam više prvoj ili drugoj) sam izgubio od Danka 6:0 s tim da je u 4 gema bio đus. Prva pobjeda mi je došla protiv Feketije (još uvijek sam na jednoj od tih osmica) gdje sam izvukao 2:5...Iz današnje perspektive lijepo se toga sjetiti jer je to bile sjeme ovog danas što imamo (u to vrijeme se to, naravno, nije moglo znati)...Mogao bih puno o tim danima jer sam tu naglo upoznao mnogo ljudi i počeo ozbiljnije igrati. Izdvojio bih posebno Ivana Tomašića i Marinka Andrića koji su mi postali ljudi koje mogu zvati kada trebam npr. namještaj unositi u kuću (a upoznao sam ih kroz ligu). Žao mi je što njih dvojica više nisu u ligi.

GDSI: Prvi meč ste odigrali protiv Saše Tomičića i pobijedili u teška tri seta. Bilo je to 6.7.2008. Sjećate li se kojeg detalja s tog susreta?

Dražen: Zvizdan. Pimplanje. Muka. Vjerojatno je zbog tog meča brzo i odustao od lige...ili zbog mene kao takvog...ne bi me čudilo

GDSI: Kad ste se prvi put sastali s reketom i zašto?

Dražen: 1988. Jer sam dobio neki reket od staraca (nije drveni, ali definitivno nije ni grafitni) i tu je počela ljubav i lupanje ispred zgrade sa ostalom rajom. Sjećam se da smo jednom zaprave otišli igrati kao nas četvorica iz mog kvarta na Zetru i stara mi je spremila ruksak sa sendvičem, vodom i znam da sam tad lupio jedan forhend pasing kraj ovog frenda što je došao naprijed - tresao sam se od sreće kad sam to učinio. Žicao sam starce da me upišu na tenis, ovaj jedan kolega iz razreda je išao (u toj dobi je Ljubu pobjeđivao na juniorskim turnirima - frajer iz SA je tuko selju iz BL) pa sam htio s njim, ali oni su rekli vidi ima škola košarke Bosna - aj tamo. Jebiga. Ostala mi je utjeha da me taj kolega tu i tamo prošverca na koji meč kao npr. na Fernandez-Seleš meč 1991. godine u već spomenutoj Zetri (ne smijem o tome...ovdje je već rat bjesnio...)

GDSI: Tko vam je najveći rival, protiv koga najmanje volite igrati, a tko vam je stalna mušterija?

Dražen: Ovo ću odgovoriti iz srca, ne na temelju objektivnih činjenica. Rival Lovrić, protiv Lijovića ne volim igrati, a Đorđević mi je bio skoro pa stalna mušterija (šteta što nije još uvijek...)

GDSI: Poznati ste kao jedan od rijetkih entuzijasta koji voli igrati i ranim jutarnjim satima, pa i od 7 sati. prepričajte nam malo zgodu s jednim tenisačem s kojim ste dogovorili termin, ali je ovaj shvatio da je riječ o 19 sati?:)

Dražen: Jednom sam poslao SMS ovom jednom Luki Juriću (iz VK je dečko pa ga možda znaš i možeš provjeriti), a mislio sam da sam se dogovorio s Lukom Vranješem. Doduše bila je riječ o badmintonu. Ja na Velesejam i dođe prvi Luka (VK) i ja ono gdje si Luka otkud ti - šta i ti igraš badminton s nekim, a on u čudu...tako da nisu jedino ljudi u GDSI koje povrijedim...Šta si ono pito? Aha, ne znam za tu zgodu - slobodno je ti ispričaj ako znaš - možda sam i imao takvu zgodu, ali nakon više stotina mečeva, jebiga, čovjek zaboravi...

GDSI: Imate najviše mečeva u ligi (181), u prijateljskima čak njih 264. Otkrijte nama koji imamo žene, obitelji, na koji način uspjevate organizirati toliko mečeva, koji su to izgovori koji prolaze:)?

Dražen: Samo volja ili samovolja pa skontaj. Vrlo tolerantna supruga, zapravo.

GDSI: Što očekujete od predstojeće sezone?

Dražen: Samo da igram jer ostajem u četvrtoj svakako po renkingu, a možda budem i u petom redu piramide (a ne, to vjerojatno ne).

GDSI: Sastavite idealnog igrača lige (servis, forehand, backhand, volej, smeš, retern, 'čitanje' igre, kretanje...)

Dražen:
Servis – Budinčević
forhend – Živaljić
volej – Tomašić
backhend – Prebanić
smeš – Znaor
retern – Vranje
"čitanje" igre - Toni ili Luka što mu je već prezime
kretanje - Lovrić

GDSI: Kako komentirate novi izgled naše lige, čini se da je drug Đino unio dosta zanimljivih rubrika, statistika?

Dražen: Jest. Kralju care!

GDSI: Jedan ste od rijetkih tenisača koji je imao iskustva igranja i u inozemstvu (koliko se sjećam mislim u Budimpešti). Dajte nam malo to opišite, kako igraju stranci, jel kradu poene?:)

Dražen: Radničke igre korporacije u kojoj radim. Znaor i ja pobijedili u 6 od 7 mečeva - tukli 3 para iz Srbije (tu sam, barem ja, igrao, ne znam zašto, s nekom posebnom motivacijom), 1 iz Ukrajine, 1 iz Rumunjske i jedan iz rodne mi BiH. Spušili od kolega iz Hrvatske u polufinalu - ukupno bili treći od 13 parova. Kad kažeš stranci pretpostavljam da misliš na Ukrajince i Rumunje - nisu krali, ne.

GDSI: Kad smo kod krađa, jedan od rijetkih sukoba imali ste sa drugom Omazićem kojeg ste javno prozvali za neke sumnjive poene. je li bilo još kakvih zanimljivih zgoda sa vaših mečeva?

Dražen: S Omazićem nisam popio pivu tada kada sam ja smatrao da me krao. Nazor je popizdio što sam mu rekao u sred igre da krade i na kraju meča je odradio jedan majgeri srećom ne u mene nego u neki stup. S Lukičićem sam jednom isto imao neku prepirku na terenu (nije htio igrati neke svoje mečeve ili tako nekako), protiv Ljubeja isto jednom nisam igrao možda onako baš sportski itd. Uglavnom, zapravo sam, vjerojatno, ja problem. Svakako na ovo pitanje mogu odgovoriti moji suparnici. Da, znam biti hinja na terenu, ali jebiga, tako je to. Ok. znam biti provokator i na forumu, ali probat ću se suzdržavati...

GDSI: Dali ste neopozivu ostavku na članstvo u odboru igrača. Kako tumačite posljednja događanja u ligi? Je li gazda pogriješio što je krio organizaciju Udruge od ostatka družine? Molimo vaš komentar?

Dražen: Mislim da sam na forumu rekao nešto o tome. Ponovit ću ono što smatram (dakle isključivo moje mišljenje) najvažnijom (nadam se i pomirljivom) rečenicom: Rkman je u pravu, ali to nije bitno.

GDSI: Radite i živite od trenutačno omreženih bankarskih institucija. jeste li kad poželjeli iskoristiti mrežu prijatelja i organizirati kakvu pljačku, potom promijeniti identitet (možda i spol) i živjeti negdje u blizini Surinama ugodno i bezbrižno?:)

Dražen: Ne. Vjerujem da banke umnogome već jesu i nadam se da će u potpunosti postati pravedni prenosioci novčanih sredstava od novčanosuficitarnih ka novčanodeficitarnim sektorima.

GDSI: Ponosni ste otac dva prekrasna djeteta. Hoće li i oni očevim koracima, ako ne u gdsi ligu, možda u neke manje ozbiljnije, na ATP ili WTA Tour?

Dražen: Vjeojatno ne. Starija ćerkica kad je pitam hoće li s tatom ne tenis kaže: Ne, to je dosadno. Zapravo i ja smatram da tenis i jest užasno dosadan za treniranje.

GDSI: Jel smo zaboravili na nešto bitno?

Dražen: Šta ti je, jedva sam i ovo iscijedio iz umorne glave.